Trgovina i sloboda "Republice Ragusina"
Gradjani Dubrovnika organizirali su se u bratovstine (danas bi to oznacavali kao stranke), ciji izabrani predstavnici postavljaju jednogodisnje kandidate za zakonodavno tijelo, Senat. Birala su se 45 Senatora. Pored Senata birala su se godisnje i dva vijeca, koja su naizmjenicno birali i kneza grada-drzave (vijeca su predstavljala vlastelu i jedanaest predstavnika gradjana). Senat je potvrdjivao izbor kneza i s njim vodio drzavne poslove. Ovaj oblik demokracije je za ondasnje povijesno razdoblje omogucio posebne socioloske odnose (npr. prihvacanje ljudi drugih vjera) , sto je pomoglo trgovackim zastupnicima slobodnu trgovinu sa Istokom.
1526

Sa sirenjem podrucja vlasti Osmanlijskog Carstva i postupnim smanjenjem hrvatskog teritorija u okviru Ugarske ("Tri pobjede Sulejmana"), vojska Sulejmana II. nalazila se pred vratima Dubrovnika vec 1526. god.

Temeljem starih trgovackih veza mogao se postici kompromis sa pragmaticnim Osmanlijama, koji, za razliku od Venicijanaca, nisu htjeli promjene u polozaju Dubrovnika. Dubrovnik je otkupio svoju slobodu placanjem 12500 dukata po glavi. Dubrovnik je ostao slobodni trgovacki grad a ujedno koristan trgovacki put Osmanlijskom Carstvu (ondasna politicka situacija Dubrovnika se moze usporediti sa danasnjim Hong Kongom). Moc Venecije slabi i Dubrovnik sada postaje vazan prometni centar trgovine izmedju Istoka i zapadnog svijeta.

Ivan Mane Jarnovic, skladatelj i svjetski covjek, rodjen je 1745 god. u Dubrovackoj Republici. Njegovu ljubav spram zivota i osjecaj za prirodu opisao je u jednom od violinskih koncerata. Njegova umjetnost ujedno je izraz slobodnog duha u Dubrovackoj Republici, koja je trajala do 1806. god.

Povijest 1806 - 1814 Povijest 1806 - 1814 Trgovi i palace Grad Pregledna karta Karta